Na današnjoj drugoj etapi čekala su nas kako Pero to voli reći – ‘dva zajebana uspona’. Prvi od njih krenuo je odmah od starta nakon što smo izašli iz Schladminga (ovaj put na drugu stranu kroz njihov uži centar grada i malu šetnicu). Uspon je u početku bio blagog nagiba, a staza je pratila lijepo uređeni bijeli put uz potok koji je tekao s naše desne strane. Na startu etape uvijek nastane mali kaos, gužva jer svi startamo skupa. Danas smo se u tom kaosu Pero i ja malo razdvojili pa u prvih par km nisam bio siguran jel Pero ispred ili iza mene. Na kraju smo se uspjeli uloviti jer sam Peru uočio taman na zavoju, spajanju s bijelog puta na šumski put. Kako smo znali da je prvi uspon dug 15km, a nakon njega dolazi još teži drugi uspon koji vodi na jezero Giglachsee koji se nalazi na 2000m nadmorske visine. Zbog toga se uopće nismo obazirali na druge vozače oko sebe već smo se fokusirali na svoj ritam i svoje watt-e. U podsvijesti sam cijelo vrijeme imao da bi ove dvije ekipe s kojima se borimo za postolje mogle biti tu negdje ispred nas ali znao sam da nema smisla ubiti se na prvom usponu jer će onda drugi uspon i onaj zadnji kratki prije spusta u cilj biti prava patnja. Prvi uspon završio je na vrhu Hochwurzen koji se nalazi na 1852m nadmorske visine. 

[tomcycling.com] AT2018-Stage2-Hochwurzen

Na vrhu prvog uspona druge etape

Danas sam uočio kako sam puno lakše disao nego jučer kad smo se penjali preko 1600m. Inače savjet svima koji se rijetko kao ja nađu u ovakvim situacijama, probajte se u tim situacijama samo koncentrirati na duboko disanje, jaki udah na nos i izdah na usta i tako ćete bolje priskrbiti unos kisika u vaše mišiće. Spust s prvog uspona krenuo je uskim tehničkim single-trackom koji se nakon toga spojio na bijeli put koji nas je vodio nizbrdo pa zatim uzbrdo do ulaza na sljedeći šumski single-track i spust prema prvoj feed zoni. Tu sam naravno stao da nadopunim bidone, a naša konkurencija je imala podršku pa je mogla nastaviti dalje. Staza se dalje nastavljala šumskim tehničkim single trackom koji je bio malo vlažan zbog kiše koja je padala jučer poslijepodne. Bontrager XR2 gume me i dalje oduševljavaju što se tiče kvalitete gripa na raznim podlogama (šuma, makadam, kamenjar…) pa ni danas nisam imao problema s držanjem kontrole na svom Trek Procaliber biciklu. Nakon spusta slijedio je brzi spust po asfaltu koji nas je ubrzo doveo do bijelog puta koji vodi prema drugom dugom usponu na današnjoj etapi – strmi Giglachseen. Na početku ovog uspona sam se dosta mučio jer nisam imao dojam niti da mogu stisnuti niti da ne mogu stisnuti pedalu kako treba. Watt-i su ovdje dosta oscilirali pa od ritma gdje sam držao oko 300W sam padao na ritam od 220W. Nekoliko km prije vrha uspona nalazila se iduća feed zona i tu je Pero rekao da će on uzeti moj bidon da ga nadopuni, a ja neka nastavim u svom ritmu dalje. Do sada je uspon bio fizički zahtjevan u ovih zadnjih par km počela je prava ‘zabava’. Prosječan nagib na Garmin Edge 820 kretao se od 20-25%. Tu sam bio jako sretan što koristim prednji ovalni lančanik absoluteBLACK jer sam dosta lakše mogao održavati kadencu od 50-55 okr./min. Inače na ovom dijelu uspona je 2016.g. bio snijeg tako da sam očekivao da ćemo kao i te godine pretkraj morati gurati bicikl. Sva sreća ove godine ga nije bilo na stazi nego samo sa strane po padinama. Pero je na kraju također iskomentirao da u ovih 5x koliko je on bio na AT nikad od sada nije bio ovdje, a da nije bilo snijega. Ovog dijela staze me bilo prije starta malo strah jer se sjećam kakvu sam krizu imao ovdje 2016.g. kad sam prvi put vozio AT. Bio sam veoma sretan kad sam stigao na vrh uspona bez da sam ijednom morao gurati bicikl na ovih 20-25% nagiba. Čim je zaravnalo potegnuo sam u stražnji džep i popio jedan gel jer sam znao da tu našim patnjama nije kraj. Vožnja na vrhu Giglachseen-a uz samo jezero je stvarno prekrasna što se tiče pogleda i pejzaža međutim staza je veoma tehnička zbog puno kamenja koji su uglavnom skliski zbog snijega koji se u ovom dijelu godine taman otopi pa površina još uvijek nije suha. 

[tomcycling.com] AT2018-Stage2-Giglachsee

Jezero Giglachsee na 2000m nadmorske visine

Uz to na ovom dijelu staze vozi se povremeno i po livadama koje u sebi kriju male zemljane rupe tako da treba biti veoma koncentriran i dobro birati linije kuda će se proći. Mislim da nema vozača koji ovdje barem na 1-2 mjesta ne gura bicikl.

[tomcycling.com] AT2018-Stage2-GiglachseeTrail

Staza na vrhu Giglachsee-a puna je malih ‘zamki’ za vozače stoga je koncentracija nakon teškog uspona veoma bitna

Početak spusta s Giglachseen-a je izrazito strm, a teren je veoma sklizak zbog kamenja. Htio sam zbog radoznalosti vidjeti što će sad Garmin Edge 820 reći za nagib i u jednom trenutku postotak je bio između 35-40% prema dolje. Nakon što odradite dva teška uspona zaista je potrebno dosta koncentracije na takvom spustu i zbog toga ostati bez energije nije opcija. Na dnu spusta gdje se bijeli put spajao na šumski single track ulovili smo jučerašnje pobjednike, Nora Racing Team. To je bila jako dobra motivacija za zadnji dio staze koji nas je čekao do cilja. Dečki nas prvo nisu skužili, a onda kad su uočili startne brojeve na našim biciklima malo su trgnuli i počeli dizati tempo. Nakon vožnje po single track-u po livadi koja je bila blago valovita vratili smo se na kratki asfaltni dio i tu smo Pero i ja pokušali pobjeći što nam je i pošlo za rukom. Međutim nakon tog brzog dijela na cesti vozači iz Nore vratili su se k nama uz pomoć još par vozača koji su ih sustigli. Odlučili smo stati malo na kočnicu i pustiti opet njih da drže svoj tempo ispred nas. Na posljednjoj feed zoni nismo više stajali jer smo znali ako tu stanemo gubimo priliku da se borimo s njima za plasman do samog cilja (a u tom trenutku još uvijek nismo ni znali gdje je jučerašnja trećeplasirana ekipa iz naše kategorije, moja pretpostavka je bila da su ispred nas). Posljednji uspon nam je išao jako dobro, noge su stvarno bile živahne, watt-i su bili kao da je utrka tek krenula, od 300W pa do 400W kad smo krenuli u napad zadnjih 2km uspona. Na početku uspona po travnatoj livadi pustili smo Noru da drži svoj tempo ispred koji smo mi bez većih poteškoća pratili. Iskreno sam očekivao da ćemo ih tako držati do dolaska pred spust i onda pred sami ulaz na završni single track kroz bike park probati ‘uskočiti’ ispred njih. Međutim Pero stari lisac odjednom poteže i ja si mislim u tom trenutku, e sad sam ga “fasov’o” jer će me garant ‘pokositi’ grčevi. Isprva sam se dvoumio da li da ostanem iza na kotaču od Nora ekipe ali onda sam vidio da Pero misli ozbiljno i da se polako udaljava od njih i tad sam se digao na noge i skočio za Perom. Nora je ostala nekoliko metara iza nas i pokušali su još spojiti ali Peri i meni je stvarno išlo ok tako da smo se nakon par stotina metara uspjeli odvojiti da ih više nismo ni imali u vidnom polju iza nas. Na završnom spustu išli smo brže nego jučer unatoč mom kratkom izletavanju iz benta na srednjem dijelu spusta.

U cilj ulazimo kao druga ekipa iz naše kategorije svega 20ak sec iza prvoplasirane ekipe koja je u generalnom plasmanu sada iza nas cca 1min. Definitivno sutra očekujemo zanimljivu etapu s obzirom na to da smo vidjeli da bi mogli ići naprijed odmah od starta s ovim ekipama. Iako nemam vlastitog masera na usluzi Compex SP 8.0 je uvijek sa mnom na ovim etapnim utrkama tako da prva stvar koju napravim za oporavak nakon tuširanja i klope je program ‘training recovery’ za kvadricepse, zadnju ložu i listove. Uz to prije spavanja si još upalim i program ‘reviving massage’.

[tomcycling.com] AT2018-Stage2-Compex

‘Struji struja’ – profići imaju svoje masere na utrci, a ja sa sobom uvijek nosim Compex 🙂

Danas sam imao, gledajući sve skupa, dobar osjećaj u nogama, grčeva nije bilo i na zadnjem usponu je bilo snage za napraviti razliku kad je trebalo. Samo radi usporedbe jučer smo na zadnjem usponu imali vrijeme 23min, a danas 18min i 9sec. Kiše ni danas nije bilo na etapi, isto kao i jučer spustila se tek poslijepodne oko 18-19h kad smo išli/bili na večeri ali unatoč tome staze su bile vrhunske za voziti. Nadamo se da ćemo i sutra imati takav dan. Stay tuned 🙂

p.s. Danas nam na etapi nije bilo baš do pjevanja pa smo si Pero i ja otpjevali jednu na putu prema apartmanu.

[tomcycling.com] AT2018-Stage2-Proglasenje

Na proglašenju za plasman na drugoj etapi. Generalno i dalje drugi u poretku.