Utrka je započela prvom etapom i ako je vjerovati organizatorima iza nas je kraljevska etapa ovogodišnjeg izdanja. Ujutro smo se ustali oko 6h, opušteno doručak, kavica, čaj i priprema bicikala. Gledali smo prognozu i u najavi je bilo da bi mogla početi padati kiša između 12 i 14h. Jutarnja naoblaka dala je nagovijestiti da možemo očekivati i kišu ali što je vrijeme primicalo startu počele su se pojavljivati prve zrake sunca. Zbog nepredvidivog vremena prije starta smo namazali noge kremom za zagrijavanje, a ja sam se odlučio zbog uspona na visinu cca 1800m obući ispod dresa Bontrager baselayer B2 s kratkim rukavima koji je namijenjen uvjetima između 5 i 20 stupnjeva (materijal se veoma brzo suši nakon što se oznojite, a uz to vam čuva toplinu tijela na spustu kako se ne bi pothladili). Za zagrijavanje nam nije ostalo puno vremena s obzirom na to da je prvi dan kad se stigne uvijek najviše posla – jedan hashtag, drugi hashtag i tako do 30 komada :))))

[tomcycling.com] AT2018 - Stage1 - bicikli

Start je bio točno u 10h i utrka je krenula zatvoreno vožnjom kroz Schladming gdje je na pravom hupseru bio znak za leteći start. Peter i ja smo dobro startali te se držali u prvoj polovini grupe. Nakon letećeg starta bila je nekolicina vozača oko nas za koje sam se pitao kako tako dobro idu (gledajući njihovu fizičku građu) međutim na prvom dužem usponu vidjelo se da su ipak malo prejako krenuli. Pero je i meni rekao da se čuvam jer ipak imamo danas puno uspona pa je trebalo pametno rasporediti snagu.

[tomcycling.com] AT2018 - Stage1 - Box

Peter Vesel u startu/cilju prve etape

Uspoređujući sada osjećaj vožnje, koji sam imao 2016.g. kada sam prvi put ovdje vozio i sada, mogu reći da vožnja ovakvih utrka na watt-e puno znači i da vozač stvarno može puno bolje rasporediti snagu s kojom raspolaže od starta do cilja. To sam danas samo i sam sebi još jednom potvrdio kad smo ušli u cilj. 

Pero je još jedan od partnera s kojim sam vozio u timu i doista mogu reći da je gušt voziti s njim. Osim što njegovo bogato iskustvo na ovakvim utrkama u jednu ruku i motivira da se trudiš biti još bolji kad si s njim u paru unatoč današnjoj teškoj etapi našlo se vremena i za pjesmu i smijeh. Jedan od hitova koji smo danas pjevušili bio je:

Inače ekipa ovdje na AlpenTour dođe da na 1×12 prijenos stavi naprijed lančanik s 32 zuba, ali ne i  Pero, on sa svojih 53 godine dođe s lančanikom od 36 zuba. Za one koji misle da se čovjek mučio upravo suprotno, čak mi je na zadnjem usponu asistirao jer sam ja upao u malu psihičku krizu. Naime na profilu staze krivo sam vidio da imamo 3 feed zone, a bile su 4 tako da sam na predzadnjem usponu smatrao kako je sada kraj. Da stvar bude gora u jednom trenutku prošli smo i tablu na kojoj je pisalo 3km pa sam i tu pomislio da je to to i da samo sad začas u cilju. Međutim kad sam vidio da dolazi još uspona pitao sam Peru koliko još imamo do kraja i on je rekao 10km po tome što nam je mjerio Garmin. Shvatio sam da sam se malo preračunao i da je vrijeme da brzo popijem gel jer do cilja ima još par stotina metara uspona za proći. Zbog te krive procjene odugovlačio sam da popijem gel jer sam smatrao da nema smisla da ga pijem par km do cilja, još sam osjećao da imam toliko energije. Zbog tog odugovlačenja i manjkanja energije upao sam u malenu krizu na zadnjem usponu. Zbog toga su etapne timske utrke posebne, ne voziš sam nego gledaš i na svog partnera/partnericu i poanta je da morate biti tu jedan za drugog kada treba. Slobodno mogu reći da Pero tu ima najveće iskustvo u našoj regiji pa i na Balkanu jer iza seve ima veliki broj takvih utrka. Dobra motivacija mi je bila da sam stvarno imao dobar osjećaj da smo dosta dobro rasporedili snagu na etapi i da bi mogli doći do rezultata odnosno postolja. Na predzadnjem usponu smo riješili jedan tim za koji smo po startnom broju znali da je u našoj kategoriji. Meni je ostalo u sjećanju da nam se od starta odvojio jedan tim koji je u našoj konkurenciji ali teško je u toj gužvi pratiti sve ostale timove i startne brojeve pa do ulaska u cilj i ne znaš za koje mjesto se boriš. Barem ne prvi dan. Ono zbog čega sam s nestrpljenjem čekao završni spust je odlična staza koja nas vodi po uređenoj stazi samog bike parka ovdje u Schladmingu. Linije su mi ostale u dobrom sjećanju tako da smo Pero i ja dosta brzo odvozili taj završni spust. Ulaskom u cilj saznali smo da smo osvojili drugo mjesto što nas je naravno jako razveselilo. Jedno je kad osvojiš postolje u Hrvatskoj na nekoj utrci, ali biti na postolju bilo gdje vani, tipa Slovenija, Austrija i sl., to već ima drugu težinu. Kiše na današnjoj etapi sva sreća nije bilo tako da nismo trošili energiju na pranje bicikla, ujutro ćemo napraviti samo brzi ‘make-up’ oko lanca i vilice (očistiti noge da se ta prljavština ne uvlači unutar same vilice).

U 18h smo krenuli na zajedničku večeru koja je kao i svake godine organizirana za sve u kongresnom centru u Schladmingu gdje je ujedno i proglašenje za najbolje na etapi i po kategorijama. Večera je stvarno veoma dobro organizirana i od hrane uvijek ima veoma raznolik izbor.

[tomcycling.com] AT2018 - Stage1 - Večera

Bogata i raznolika večera svaki dan čeka vozače u kongresnom centru.

U toku večere glavni organizator utrke Gerhard Schönbacher osvrnuo se na novi službeni event MET – Middle East Tour. Novi biciklistički event vozit će se prvi puta sljedeće godine na Bliskom istoku i kao glavni cilj imat će promociju mira kroz sport. Sjetimo se kako je upravo Neslon Mandela izjavio – ‘Sport has the power to change the world’. 

[tomcycling.com] AT2018 - Stage1 - MET

Gerhard upoznaje vozače s novim biciklističkim događajem koji za cilj ima promociju mira kroz sport

Na večeri smo sreli i kolege iz Hrvatske, Baris Basta i Denis Tomašić koji su po prvi puta ove godina na AlpenTour Trophy-ju. Njih dvojica su prošle godine uspješno završili mtb etapnu utrku Bike TransAlp i zanimljivo je kako su danas izjavili za ovu prvu etapu, ujedno po riječima organizatora i kraljevsku etapu ove godine, kako im je bila teža od bilo koje etape s prošlogodišnjeg izdanja utrke Bike TransAlp. Na kraju večere bilo je održano i proglašenje pa smo tako pred punom dvoranom ljudi ponosno slušali kako prozivaju ime Bike Point – Cycling Lošinj da se popne na postolje. Fotku s proglašenja nažalost nemam ali na mom FB profilu možete pogledati video s proglašenja: https://www.facebook.com/tomastrong/videos/10210985328020076/

Sutra nas očekuje još jedna zanimljiva i teška etapa. Meni je upravo sutrašnja druga etapa ostala u sjećanju kao najteža upravo zbog otežane koncentracije na visini od 2000m na koju se nisam imao prilike adaptirati. Danas kad smo se penjali iznad 1600m osjetio sam već malene poteškoće ali sam se koncentrirao na duboko i smireno disanje tako da većih problema nisam imao iako se prosječan puls kretao oko 180 otk/min. Sad kad imamo drugo mjesto svakako je plan boriti se do kraja da to sačuvamo, a ako se ukaže prilika smanjiti prednost vodeće ekipe u našoj kategoriji gledat ćemo i da to pokušamo iako vjerujem da će to biti teško jer smo ipak na njihovom domaćem terenu.